Prvi zimski uspon na Jezerski vrh 2694m (Maja e Jezercës)

/, Izveštaji/Prvi zimski uspon na Jezerski vrh 2694m (Maja e Jezercës)

Po planu aktivnosti za jubilarnu 2004. godinu, u kojoj se obeležavalo 55 godina od osnivanja kluba, bio je i prvenstveni zimski uspon na najviši vrh Prokletija – Jezerski Vrh (2694m).

Dan prvi, 15. mart: Jedan deo ekipe prespavao je u kafani kod Evlijana i tu sačekao ostatak grupe planirane za uspon na vrh. Odlazimo do Vusanja i, nakon završenih formalnosti oko dozvola u karauli, nastavljamo peške sa komplet opremom dolinom Ropojane do letnje karaule „Ropojanski Zastan“ na 1384 m. U karaulu smo stigli u popodnevnim satima probijajući se kroz poprilično dubok sneg.

Dan drugi, 16. mart: Natovareni „kao mazge“ u zoru krećemo put doline jezera i granice sa Albanijom. Sporo se napreduje kroz šumu, a pojedini propadaju do pojasa u raskvašeni sneg. Po izlasku iz šume idemo levom stranom doline do mesta gde bi trebalo da je granični kamen B17 (1774 m), ali kamena nema, jer ga je prekrio sneg (procena preko 3 m). Nastavljamo dolinom jezera, pa se penjemo preko Morenske prečage do druge doline. Tu ulazimo u deo koji nam je totalna nepoznanica, sem sa topografske karte, jer se ne vidi sa vrhova sa crnogorske teritorije. Oko 3 sata stižemo do mesta gde sam odredio da bude kamp na 2100m, mesto bezbedno od lavina i zaklonjeno od vetra, a leti je tu jedina zelena travnata oaza u moru kamena.

Kamp od 4 šatora je brzo napravljen, ali tu nisu bili samo šatori, Galić  je za sebe iskopao prostranu i udobnu vučju jamu.

U toku noći temperatura se spustila ispod –100S, a to je značilo dobar i tvrd sneg za sutrašnji uspon.

Dan treći, 17. mart: Ustali smo oko 5 sati i pre zore krenuli ka prevoju Grats (2335m), koji se nalazi između vrha Kokerhake (2508m) i Jezerskog vrha (2694m). Prizor je bio nestvaran: dolina Valbone u blagoj izmaglici, a iznad nje snežni vrhovi Krasnićkih planina, Brijaseta, Hekurave, Rogama i u daljini naše Đeravice.

jez1

Montiramo dereze i krećemo put vrha, levom padinom do kuloara pa direkt uz kuloar što bliže steni. Uspon je preko 600 . Što se više penjemo do kraja kuloara, sve je strmije, a potom sledi grebenčić i prćenje po jako strmoj padini do sledećeg malog kuloara kroz koji se izbija na greben koji vodi do vrha.

U 09.15 svi stižemo do vrha, svesni da smo mi prvi koji su tu kročili zimi i ta je taj uspon ušao u istoriju „Radničkog“ i planinara Srbije. Ovim usponom su ispunjene želje mnogih planinara „Radničkog“  koji su godinama čežnjivo gledali sa Karanfila put Jezerskog vrha.

radnicki na jezerskom vrhu 17.03.2004

Smer uspona je dobio ime „55 godina ‘Radničkog’“.

Pored 10 članova „Radničkog“, na usponu su učestvovala i 2 člana PSD „Dušan Bulatović Džambas“ iz Mojkovca i jedan član „Kraguj Pik“ iz Kragujevca.

Učesnici akcije koji su uspešno popeli vrh: Lazar Dojčinović, Aleksandar Lukić, Nikola Selaković, Aleksandar Damnjanović, Predrag Ćurdić, Dragan Pavlović, Nenad Galić, Ljubomir Zagorac, Miloš Busarčević, Rade Đorđević, Nebojša Kovač, Ranko Mišnić i Rade Pavlović.

 

Rade R. Pavlović

2017-07-18T08:05:23+00:00