Iz dnevnika jedne planinarke – Divno sećanje na Prokletije 1982. godine

//Iz dnevnika jedne planinarke – Divno sećanje na Prokletije 1982. godine

Tačno pre četrdeset godina, dočekala sam Novu, 1982. godinu u  planinarskom  domu  Radničkog, “Branko Kotlajić“, na Prokletijama.  Putovanje je bilo u organizaciji Planinarskog društva ’’Rudar – Geolog’’, koje su činili studenti Rudarsko-geološkog fakulteta iz Beograda i njihovi simpatizeri. PD ’’Rudar – Geologa’’ više nema,  ali su njegovi članovi nastavili da pohode planine, kao istaknuti i iskusni planinarski vodiči ili jednostavno samo kao ljubitelji prirode i planina.

Naime, te davne  ’82. godine, kada se naša zemlja zvala Jugoslavija i kada smo živeli od “Vardara pa do Triglava“, brojna grupa planinara, studenata Beogradskog univerziteta,  uputila se u novogodišnju planinarsku avanturu na Prokletijama. Prvi dan se pešačilo od planinarskog doma  do karaule u Grnčaru gde smo imali dogovoren susret sa našim vojnicima-graničarima. Susret je bio srdačan, a posebno  zanimljivo je bilo  igranje sa njihovim psima – dresiranim nemačkim ovčarima, dok smo  golim okom mogli da primetimo kako se albanski vojnici s druge strane užurbano kreću prema zaklonu kada su ugledali gomilu ljudi oko karaule.

Dom u to vreme nije imao ni struju ni vodu, ali to je samo povećavalo čaroliju našeg novogodišnjeg užitka. Topili smo sneg kako bismo obezbedili vodu za piće i pripremanje hrane. Ložili smo vatru i uz vojnički pasulj, vanilice, svetlost sveća, zvuke harmonike, pesmu i igru dočekali  Novu godinu.

Sledećeg dana, kada se odmorilo od dočeka, izveden je i novogodišnji uspon na Očnjak.  Uspon je izveden u dve naveze, u zahtevnim, napornim i surovim zimskim uslovima, ali na sreću i zadovoljstvo svih nas uspešno se završio. Bili smo preponosni na uspeh naših drugara, planinara-visokogoraca.

Na povratku kući, u centru Gusinja, dok smo čekali prevoz, na tepihu od snega i leda, uz harmoniku i sa rančevima na leđima igralo se kolo dok su meštani izlazili iz kuća i sa osmehom pozdravljali veselu družinu. 

Četrdeset godina kasnije, mogu samo da konstatujem da je to bio jedan od mojih lepših dočeka.

Mr Snežana Mijaljević Šobot

Sa graničarima

Sećanje na Prokletije 1982

Ispred karaule

2022-12-19T12:46:55+00:00